|
Kim Njumen 
Srpskim čitaocima poznat prevashodno po izvanrednom romanu Anno Dracula, Kim Njumen je jedan od najzanimljivijih britanskih pisaca srednje generacije koji se bave hororom, naučnom fantastikom, gotikom i fenomenima kao što su film i televizija. Sa 15 godina je napisao svoj prvi roman, a studirao je engleski jezik na univerzitetu u Saseksu. Do 1980. Njumen se doselio u London, ali je redovno sarađivao sa pozorišnim stvaraocima na zapadu zemlje. Bio je član pozorišne trupe Sheep Worrying Theatre Group u Bridžvoteru. Oni su priducirali mnoge komade, mjuzikle i druge projekte, a Kim je čak radio na crno kao svirač kazua u kabaretskoj grupi Club Whoopee. Povremeno je i glumio, ali iako je uživao u svim tim projektima, oni nisu bili naročito isplativi pa se Njumen posvetio književnom radu. Postao je uspešan filmski kritičar, a njegove prve priče ubrzo su počeli da ovjavljuju časopisi kao što je Interzone. Godine 1985. Njegovo prvo objavljeno delo stiglo je na police. Bila je to publicistička knjiga koju je napisao zajedno sa Nilom Gejmenom, sa naslovom Ghastly Beyond Belief: The Science Fiction and Fantasy Book of Quotations. Ubrzo posle nje usledio je još jedan publicistički naslov – ovaj put je Kim bio jedini autor – knjiga Nightmare Movies: A Critical History of the Horror Film since 1968. U tom periodu Kim je postao veoma ugledan kritičar i pisac proze, sarađujući praktično sa svim postojećim publikacijama u Britaniji i mnogim drugim u Americi. Njegov prvi objavljeni roman bio je The Night Mayor iz 1989. Bila je to priča koja se bavila virtuelnom stvarnošću u stilu film noir-a gde dva detektiva pokušavaju da pronađu Glavnog Kriminalca izbegavajući pritom susrete sa poznatim likovima iz filmova. Kim je takođe objavljivao knjige pod pseudonimom Džek Jeovil, i te godine je objavio Drachenfels za Games Workshop. Iz toga se ispilio uspešni serijal knjiga za tu kompaniju. Godine 1990. Pod njegovim imenom pojavila se knjiga Bad Dreams, ukazavši na Kimovo interesovanje za vampirske likove u književnosti i na filmu. Ali tek je 1992. objavivši roman Anno Dracula Njumen zaista privukao na sebe pažnju javnosti. Premisa knjige je da Drakula nije umro, već je preobratio kraljicu Viktoriju i najveći broj pripadnika njene dvorske svite i političke elite u vampire, podelivši društvo s kraja 19. veka na toplokrvne i neupokojene. Jedna od najprivlačnijih odlike ove knjige jeste to što je Njumen u njoj iskoristio prisustvo likova iz različitih romana, priča i filmova, u interakciji sa njegovim sopstvenim junacima. Knjiga je bila neverovatno popularna i Kim je za nju dobio nagradu The Children of the Night za najbolji roman, od Udruženja Drakula. U serijalu Anno Dracula usledile su još dve knjige, The Bloody Red Baron, iz perioda I svetskog rata, i Dracula Cha Cha Cha, iz perioda šezdesetih godina dvadesetog veka, kao i nekoliko novela. Tek treba da se pojavi knjiga Johnny Alucard, kao zbirka tih priča i novog materijala. Njumen je radio i na bezbroj drugih projekata, uključujući i izvanredni horor roman The Quorum, te četiri zbirke priča – da ne pominjemo publicističke radove, novinarske članke, rad na televiziji i kritičke tekstove. Kim Njumen je nesumnjivo jedan od najplodnijih i najtalentovanijih britanskih pisaca i sprema nam mnoga iznenađenja u godinama koje dolaze. PALADIN će u ediciji FRAKTALI u 2009. godini objaviti dve Njumenove knjige, Povratak u SSAD (Back in the USSA) koju je napisao u kolaboraciji sa Judžinom Bernom i Čovek iz Diogenovog kluba (The Man From the Diogenes Club), a za 2010. je planiran Kvorum (The Quorum) i serijal Anno Dracula. .................................................. |
|
Maks Bruks 
Maks Bruks (kršteno ime: Maksimilijan Majkl Bruks) rođen je 22. Maja 1972. u gradu Njujorku; bavi se pisanjem knjiga i scenarija. Od 2001. Do 2003. Bruks je bio član ekipe pisaca za seriju Saturday Night Live. Napisao je knjigu Priručnik za odbranu i zaštitu od zombija, u kojoj je detaljno objasnio kako preživeti predstojeću zombi-apokalipsu. Ta knjiga se bavi onim što on opisuje kao pop-kulturne mitove o zombijima. Bruksova knjiga Svetski rat Z: Usmeno predanje o ratu protiv zombija, koja se bavi ratom između ljudske rase i zombija, objavljena je 2006. Studio Paramount Pictures je pribavio prava na ekranizaciju, a film će producirati kompanija Breda Pita “Plan B.” Pored pisanja, Bruks se bavio i glumom u serijama Roseanne, Pacific Blue i 7th Heaven. Takođe je ostvario karijeru u sinhronizaciji animiranih filmova; njegov glas se može čuti u animiranim serijalima Batman Beyond, Buzz Lightyear of Star Command, and Justice League. Bruks je sin režisera Mela Bruksa i pokojne glumice En Benkroft. Dilpmirao je 1994. Na koledžu Picer. Njegova žena Mišel je scenaristkinja, i njih dvoje imaju sina Henrija. Živi u Los Anđelesu. .................................................. |
|
Goran Skrobonja
Pisac, prevodilac, scenarista i pravnik Goran Skrobonja je rodjen 28.03.1962. godine. Diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Od 1985. godine piše i objavljuje književne radove iz oblasti fantastike. Svoju prvu priču objavio u Sirijusu 1986. godine. Kao pisac, na sebe je skrenuo pažnju delima objavljenim u antologijama "Tamni Vilajet" i časopisu Znak sagite. Do sada je objavio roman "Nakot" (1994, u ediciji Znaka sagite) i zbirke priča "Od šapata do vriska" (1996), "Šilom u čelo" (2000) i "Tihi gradovi" (2007). Zajedno sa Draganom R. Filipovićem i Bobanom Kneževićem, zastupljen je u antologiji trojice autora "Trifidu" (2001). Dobitnik je više nagrada Društva ljubitelja fantastike Lazar Komarčić: za roman "Nakot" (1992), za novele "Gumena duša" (1993), "Sveti rat" (1996) i "Supernova" (1997), kao i za prevod romana "Plavi motel" (1996). Dobitnik je nagrade "Ljubomir Damnjanović" za priču "U 5 i 15 za Nekropolis" (2007). Istaknuto mesto u njegovom prevodilačkom opusu drže ciklusi o "Hiperionu", "Endimionu" i "Ilionu" (Dena Simonsa) kao i o "Mračnoj kuli" (Stivena Kinga). Sa Vladimirom Vesovićem i Draženom Kovačevićem je svoju novelu "Točak" (objavljenu 1987. u Alefu) uobličio u istoimeni strip, koji je 2003. godine, na konkursu francuske izdavačke kuće Glenat, osvojio prvu nagradu. Više godina je uređivao fanzin Emitor, a bio je i predsednik društva Lazar Komarčić. Zajedno sa Rastkom Ćirićem je radio na muzičkom projektu "Rubber Soul", pišući, komponujući i izvodeći pesme Bitlsa, koje ovi nikada nisu snimili. .................................................. |
|
Pavle Zelić je rođen je u Beogradu 1979. godine. Diplomirao je na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu 2005. godine i radi u struci. Govori engleski i francuski. Piše filmsku, književnu i kritike stripova, kao i eseje za brojne književne i popularne časopise. Bio je stalni saradnik časopisa OK magazin, Znak Sagite. Trenutno je saradnik sajta Popboks, a piše i za Gradinu, Think Tank, Pressing i druge. Bio je urednik prozina Emitor koji izdaje društvo ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“ u kojem je dugo bio i sekretar. Sa Petrom Petrovićem je kao deo delegacije Srbije osvojio nagradu za najbolji evropski SF fanzin za Emitor 2004. godine na konvenciji EUROCON u Plovdivu u Bugarskoj. Jedan je od organizatora konvencije fantastike „Beokon - OKO ZVEZDE“ januara 2006. godine, kao i još dva „Beokona“ (novembra 2006. i decembra 2007.) Organizovao pojavljivanje društva „Lazar Komarčić“ kao pratećeg programa na manifestaciji World Cyber Games 2004. i 2006. Prvi koji je sklopio direktnu saradnju između društava za naučnu fantastiku u Srbiji organizujući, zajedno sa Reljom Trajkovićem iz društva „Photon Tide“, „Supernova“ stejdž na „EXIT“ festivalu 2006. godine sa namerom promovisanja naučne fantastike, horora i fentazija. Urednik je zbirke priča erotske fantastike Ugriz strasti objavljene 2007. godine. Držao je veliki broj predavanja na redovnim sastancima društva „Lazar Komarčić“. Bavi se pisanjem priča sa kojima je i učestvovao na raznim konkursima. Priče su mu objavljivane u Politikinom zabavniku, Znaku Sagite, fanzinu Nova, zbirkama Priče sa one strane i Bolja polovica u Hrvatskoj, časopisu 9 u Grčkoj, književnim časopisima Naš trag, Gradina, Think Tank i mnogim drugim. .................................................. |
|
Marko Pišev je rođen u Celju, Slovenija, 1984. godine. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odsek za etnologiju i antropologiju. Kratke priče su mu objavljivane u prozinu Emitor, kao i na internet sajtovima Screaming Planet, Art-Anima, Helly Cherry Webzine i Treći trg. Očekuje se izlazak njegove zbirke novela pod nazivom Fotofobija. .................................................. |
|
Jovan Ristić je rođen 1973. godine. Diplomirani je pravnik, novinar agencije Beta i saradnik sajta za popularnu kulturu Popboks. Direktor je i suosnivač putujućeg Festivala srpskog filma fantastike (FSFF). Takođe je jedan od glavnih organizatora četvrtog, petog i šestog izdanja konvencije ljubitelja fantastike „Beokon”. Stalni je moderator književne radionice društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić”. Član je predsedništva toga društva, jedno vreme je uređivao njegov tribinski program. Samostalno i u saradnji sa drugim članovima LK održao je više od 50 tribina, koje su se bavile filmom, filmskim serijalima kao i odnosom filma sa drugim pripovednim formama (književnost, strip). Prva kratka priča objavljena mu je 1996. godine u prozinu Emitor. Potom je priče i novelete objavljivao u magazinima Pressing i Trash, u književnom časopisu Orbis, na sajtovima Screaming Planet i Art-Anima, te u veb-magazinima Helly Cherry i Prozaonline. Muzičke i filmske prikaze, kritike, eseje iz domena popularne kulture i društveno-političke tekstove objavljivao u Medicinaru, Rok ekspresu, Bulevaru, Bre, JAT reviji, Znaku Sagite, na Popboksu, Pressing-u i u prozinu Emitor, koji je kraće vreme i uređivao. U specijalnom izdanju Emitora, objavio je, 2001. godine svoju knjigu Alien: Odiseja strave u svemiru koja je kritički osvrt na filmski serijal Tuđin/Osmi putnik. U sklopu projekta "2008 - Godina srpske fantastike" objavljena mu je knjiga Tuđin 3 – Jedan nezasluženi košmar (2008), koja se bavi legendarnim nastajanjem filma filma Tuđin 3/Osmi putnik 3 u režiji Dejvida Finčera. .................................................. |
|
Milivoj Anđelković rođen je 1940. U Beogradu. Diplomirao i magistrirao na katedri za jugoslovensku i svetsku književnost. Radio je kao novinar, urednik, glavni urednik i na drugim sličnim poslovima. Član je Udruženja književnika Srbije. Objavio je zbirke pripovedaka Istočni rukopis i Zvezdane kapije (SF priče), te internet trilogiju koju čine Savršeni zločin – Internet viva vox roman (e-izdanje na www.knjizara.com), Osmeh Vizantije – Internet roman Otvorena knjiga i Vašar WWW prič@. Njegov najnoviji objavljeni roman je Promocija revolucije (Filip Višnjić, Beograd, 2008). Pored toga, objavio je i dramu Umetnost disanja, emitovano je nekoliko njegovih radio-drama i petnaestak dokumentarnih drama (serijal „Zvezdani časovi“), knjigu biografskih priča Životopisi znamenitih Srba, nekoliko feljtona i stotinak priča i eseja u časopisima i listovima bivše Jugoslavije, u Srbiji i na internetu. Nagrađivan je nagradom „Isak Samokovlija“ za dramu, na konkursima Politike za priču, Andromede – BIGZ – Galaksija za SF priče, Beogradskih novina i drugim. Prevodi njegovih priča objavljeni su na angloameričkom, švedskom i japanskom jezičkom području. .................................................. |
|
Ivana Milaković je rođena 1976. godine u Beogradu. 2000. godine je diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bila scenarista serije "Kocka, kocka, kockica", dramaturg serije "Čuvari osmeha", saradnik na emisijama za decu "Globus autobus" i "Piši briši". Objavljivala priče u časopisima Znak Sagite, Gradina, Naš Trag, Omaja, zbornicima Alisa u Zemlji priča i www.priče.co.yu, pozorišnoj novini Ludus, nedeljniku Grad, fanzinu Emitor, zbirci Gradske priče 3 – Fantastika. Objavljivala priče, prikaze knjiga i filmova i jednu radio-dramu i na različitim sajtovima, što na srpskom, što na engleskom jeziku ("Art Anima", "Screaming Planet", "Horrorfind", "Balkanski književni glasnik", "Epinions"). Redovno piše članke za Život Internet Krstarice i prikaze knjiga za Kulturu Internet krstarice, u roku od pet godina joj je na Internet krstarici objavljeno preko pet hiljada tekstova. Živi u Beogradu. Kad ne piše, smišlja šta će sledeće da napiše, i pokušava da se sprijatelji sa svakom mačkom koju vidi. .................................................. |
|
Dejan Ognjanović je rođen 1973. u Nišu. Diplomirani filolog za engleski jezik i književnost (magistarski rad u izradi). Radi kao asistent na Niškom univerzitetu, predmet: Američka književnost. Stalni filmski kritičar Popboksa (www.popboks.com). Prikaze filmova i knjiga o filmu objavljuje na engleskom jeziku na sajtovima Kung Fu Cult Cinema (www.kfccinema.com) i Beyond Hollywood (www.beyondhollywood.com). Objavljivao filmske kritike, eseje i kratke priče u časopisima Polja, Ulaznica, Sveske, Letopis Matice Srpske, Gradina, Plima plus, i listovima Evropa, Dnevnik, Beton, Pressing... Njegovi eseji nalaze se u inostranim zbornicima 100 European Horror Films (BFI, London, 2007), 501 Movie Directors (Quintet, London, 2007), 101 Horror Films i 101 Science Fiction Films (Barron's, New York, 2009) a na srpskom u Uvođenje mladosti (Youth Rising, FCS, Beograd, 2008). Objavljene knjige: U brdima, horori: srpski film strave (NKC, Niš, 2007), Faustovski ekran: đavo na filmu ('Svetozar Marković', Zaječar, 2006), Studija strave (Mali Nemo, Pančevo, 2008) i horor roman Naživo (Prosveta, Niš, 2003). Nagrađivan za najbolju književnu kritiku, najbolji esej i najbolju neobjavljenu studiju. Stipendista programa JFDP na Univerzitetu Kalifornije u Berkliju, SAD (2003-2004). Priredio knjige Nekronomikon (Everest Media, Beograd, 2008.) i Novi kadrovi: skrajnute tendencije srpskog filma (sa Ivanom Velisavljevićem; CLIO, Beograd, 2008.). Priredio izbor srpskih fantastičnih i horor priča za specijalni temat 'Tamna zvezda', u okviru časopisa PRESSING, br. 47, april 2005. kao i (zajedno sa Z.P. Sigmom) temat o Demonologiji za časopis GRADINA (br.16, jesen-zima 2006). Takođe, priredio temat GRADINE o Embrouzu Birsu (jesen 2008) i spec. broj časopisa Gradac o H. F. Lavkraftu. .................................................. |
|
Dejan Stojiljković je, za razliku od većine niških pisaca, rođen je u Nišu, 1976. Sa manje i više uspeha, bavi se stripom, novinarstvom i ispijanjem piva. Objavio je zbirku urbane proze Leva strana druma (SKC, Niš 2007.) kao i zbirku priča inspirisanih mitovima i legendama rokenrola Low Life (NKC Niš, edicija „Tragači”, 2008.) koju je posvetio mančesterskoj legendi Toniju Vilsonu. Njegov prvi roman pod nazivom Konstantinovo raskršće biće objavljen početkom 2009. godine u izdanju jedne od najvećih domaćih izdavačkih kuća. Trenutno je glavni i odgovorni urednik magazina Pressing iz Niša i web portala „NišCafe” (www.niscafe.com). Prvi je laureat nagrade za strip teoriju „Nikola Mitrović – Kokan”. Navija za OFK Niš i Arsenal. .................................................. |
|
Vladimir Kecmanović je rođen 1972. u Sarajevu gde je završio srednju školu. Opštu književnost sa teorijom diplomirao je 1997. na Filološkom fakultetu u Beogradu. Godine 1990. njegova „Histerija“ dobila je Andrićevu na jugoslovenskom konkursu lista Oslobođenje za najbolju kratku priču. Sačinio je izbor dela Dušana Radovića i Dušana Petričića za knjigu Duškova kuća, koja je na Beogradskom sajmu knjiga 2004. proglašena dečijom knjigom godine. Do sada je objavio više pripovedaka i romane Poslednja šansa 1999. i Sadržaj šupljine 2001. Njego treći roman Feliks bio je u užem krugu za NIN-ovu nagradu 2007. godine a dobitnik je stipendije Borislav Pekić 2008. godine za rukopis romana Top je bio vreo. Živi u Beogradu gde se bavi izdavaštvom. .................................................. |
|
Ranko Rajković je rođen 1955. u Plavu (Crna Gora). Završio je Prirodno-matematički fakultet (Meteorologija) u Beogradu. Objavljivao je u časopisima: Vidici, Književne Novine, Reč, Ovdje, Stvaranje, Koraci, Beogradski književni časopis. Objavio je knjigu priča Manevarska muzika („Gramatik“ 2006). .................................................. |
|
Spomenka Stefanović Pululu je rođena 1958. u Zemunu; srpska književnica, urednica, izdavač i kulturni aktivista. Piše poeziju, prozu, publicistiku. Objavljivala u periodici — Politika, Srpske narodne novine (Budimpešta), Homo Oecconomicus, prozinu Emitor, Naš trag, Omaja , Grad, Akt, kao i na Internetu, u Biblioteci srpske kulture na „Projektu Rastko“ i na sajtu „Art-Anima“. Jedan je od osnivača Književne omladine Zemuna (1975) i Udruženja za produkciju i promociju stripa (od 2005). Aktivni član Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić“. Organizovala je likovne izložbe u Britanskom savetu i Francuskoj školi u Beogradu, kao i u Zigmund Hasz u Budimpešti. Dobitnik je dve Zmajeve nagrade za književnost. Urednica: je časopisa Homo Oecconomicus (1975); osnivač i urednica izdavačke kuće „Tardis“ (od 2007); član redakcije časopisa za natprirodno folklornu fantastiku Omaja (od 2007). Osnivač je i upravnik pokrajinskog središta i elektronske biblioteke „Projekat Rastko — Budimpešta-Sentandreja” (od 2001). .................................................. |
|
Vasa Pavković je rođen 1953. u Pančevu. Završio je Filološki fakultet u beogradu na grupi za srpskohrvatski jezik i jugoslovensku književnost, a magistrirao je 1979. odbranom magistarskog rada „Rečnik poezije Milana Rakića.” Za knjigu pesama Kaleidoskop (1981) dobio je Brankovu nagradu. Objavio je osam knjiga poezije, pet zbirki priča, tri romana, sedam knjiga kritika, kao i dve knjige posvećene stripu. Jedan je od deset osnivača Srpskog književnog društva. Najznačajnija dela su mu: Ljubavnički dekameron, Mesec januar, Doktor Batut protiv nadrilekara, Monstrum i druge fikcije, Mačije oči, Moj život na Marsu. Pavković je dobitnik Oktobarske nagrade grada Pančeva, zatim nagrade „Milan Bogdanović”, nagrade Borbe za knjigu godine i drugih. Jedan je od urednika „Narodne knjige.” .................................................. |
|
Ilija Bakić je rođen 1960. u Vršcu. Po zanimanju diplomirani pravnik, objavio je više knjiga poezije i proze, među kojima su najpoznatije: Resurekciona seča početnog položaja (1993), Ortodoksna opozicija alternative slobodnog izbora – artefakt 1 (1995), Želite li da besplatno letite? – vizuelna poezija sa Zvonkom Sarićem (1997), Koren ključa, naličje ravnodnevice (1999), Filmovi (2008), Prenatalni život (1997), Novi Vavilon (1998), Dole, u Zoni – internet izdanje (2000), Jesen Skupljača (2007), Nastaviće se... (2008). Zastupljen je u antologijama srpske i jugoslovenske fantastike – Tamni vilajet 2, 3 i 4 (1992), (1993), (1996), Nova srpska fantastika (1994) i Fantastična reč (1997). .................................................. |
|
Đorđe Pisarev je rođen 1957. u Viziću, srpski pisac, esejista, kritičar i novinar. Diplomirao je Jugoslovensku i opštu književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Urednik je Kulturne rubrike novosadskog Dnevnika. Živi i radi u Novom Sadu i član je Društva književnika Vojvodine. Značajnija objavljena dela: Mimezis mimezis romana, Knjige naroda lutaka, Zavera bliznakinja, Pod senkom zmaja, U srcu grada, Ponoć je u sobi uspomena, Miki Šepard: Strašne priče i Poslanice iz Novog Jerusalima. |
|
Vesna Ilić je rođena 1962. godine u Paraćinu, gde i danas živi. Kao učenik je učestvovala na raznim takmičenjima, ali je učešće na Saveznom takmičenju mladih matematičara SFRJ bilo presudno pri izboru njenog budućeg zanimanja. Diplomirani je matematičar i kao profesor matematike radi dvadeset godina u srednjim školama, poslednjih godina u Gimnaziji u Paraćinu. Bavila se ili se još bavi izradom fanzina, crtanjem stripova, sviranjem gitare, pisanjem bloga, slikanjem, fotografijom, bez želje da svoju okolinu upoznajem sa onim što pritom nastaje. Priča „TVMORFOZA” je njena prva napisana priča, ujedno i prva objavljena priča. .................................................. |
|
Vladimir Lazović je rođen 1954. godine u Beogradu. Po zanimanju elektroinženjer. Objavljuje od 1979. Njegove priče pojavljivale su se u časopisima Sirius, Alef, Politikin Zabavnik, Znak sagite, Ulaznica, Orbis, Pressing, Naš trag, Sveske i Emitor. Ima priče u sve četiri antologije Tamni Vilajet, zatim u Monolitu 8, Antologiji srpske alternativne fantastike, Gradskim pričama 3 – Fantastika, kao i zbirci Ugriz strasti (priče erotske fantastike). Roman Hrim,Ratnik (1987.) objavio je pod pseudonimom Valdemar Lejzi u ediciji SF-X-100. Za priču „Sokolar”, objavljenu u Siriusu 1987. godine, dobio nagrade SFera (Zagreb) i Lazar Komarčić (Beograd). Dobitnik je nagrade Lazar Komarčić za novelu „Preko duge” (1994.) i novelu „Beli vitez” (2003. sa koautorom Vladimirom Vesovićem). Bio je predsednik beogradskog Društva ljubitelja fantastike "Lazar Komarčić" u periodu od 2004. do 2008. godine. .................................................. |
|
Ivan Nešić je rođen u Beogradu, 1964. godine. Diplomirao je na Rudarsko-geološkom fakultetu. Objavljuje od 1981. godine, a njegova proza pojavila se u Siriusu, Alefu, Znaku Sagite, Večernjim novostima, Emitoru, Književnoj reči, Kikindskim novinama, Orbisu i Našem tragu. Zastupljen je u antologijama Tamni vilajet 4, Priča za kraj veka, Ugriz strasti (priče erotske fantastike) i Gradske priče 3 – Fantastika. Objavio je zbirku priča Rigor mortis (Beograd, 1997). Dobitnik je nagrade Društva ljubitelja fantastike "Lazar Komarčić" za kratku priču „Trick or Treat” 1996. Sarađivao je sa časopisima Rock Express i Metal Express, za koje je pisao intervjue, kritike i prikaze. Bio je predsednik Društva ljubitelja fantastike „Lazar Komarčić” od 1997. do 2004. godine. .................................................. |
|
Oto Oltvanji je rođen 1971. Odrastao je i školovao se u Subotici, živi i radi u Beogradu. Objavljivao je priče u časopisima Politikin zabavnik, Gradina, Naš trag, Sveske, Znak sagite i Emitor. Sa ilustratorom Ivanom Pejkićem radio je na serijalu „Agencija za čudovišta” za Tik-Tak. Pisao je tekstove za časopise Vreme, Ukus nestašnih, Pressing, Neon i „preporođeni” Huper. Preveo je knjige Zlatna krv Lucijusa Šeparda, Kiša kao metak Dejvida Šoa, Prestonica nasilja Džordža Pelekanosa i Sva siročad Bruklina Džonatana Letema. Prvi roman, Crne cipele, objavio 2005. godine za Samizdat B92. Pokušava da završi drugi roman. www.otooltvanji.com .................................................. |
|
Darko Tuševljaković je rođen 1978. godine u Zenici. Živeo je na nekoliko mesta u tri bivše jugoslovenske republike, trenutno živi i radi u Beogradu. Piše kraću i dužu prozu. Jedan je od koosnivača beogradskog rokenrol benda 'Denubridi', platu zarađuje u muzičkoj industriji. Priče su mu se od 2002. godine pojavljivale u raznim zbirkama (Bun(t)ovna p(r)oza, Najkraće priče 2003., Najkraće priče 2004., Donja strana priče (I mesto na konkursu), Ugriz strasti, Rukopisi (poezija)), novinama i časopisima (Znak sagite (I mesto na konkursu za kratku priču), Politikin zabavnik, Naš trag, Emitor, Grad), kao i u elektronskoj formi (sajtovi Screaming Planet, Art-anima). Preveo nekoliko knjiga, od kojih je poslednja roman Vitez Džina Vulfa. 2004. godine dobio nagradu „Lazar Komarčić“ za novelu Uspon planinom pogrešnih postupaka. Trenutno privodi kraju svoj prvi roman. .................................................. |
|
Adrijan Sarajlija je rođen 1976. godine u Zvorniku. Završio je Prvu beogradsku gimnaziju, a potom 2001. i Medicinski fakultet u Beogradu. Specijalizira pedijatriju. Kratke priče objavljivao u Emitoru, kruševačkom nedeljniku Grad, vebzinu Helly Cherry i na sajtu Art-anima . Zastupljen je u zbirci Gradske priče 3 – Fantastika i zbirci Best of Kišobran 2007. Objavio veći broj enigmatskih radova (ukrštenih reči i rebusa) u različitim dnevnim novinama i magazinima. .................................................. |
|
Petar Petrović je rođen u Beogradu 1978. Diplomirao je televizijsku režiju na Akademiji umetnosti BK. Prve radove (ilustracije i aforizmi) objavio je u okviru antologije beogradskih grafita Kad ja tamo, a ono međutim. Sa pesmama i kratkim pričama učestvovao je u Svesnoj svesci izdavačke kuće Rende. Objavljivao priče u fanzinu Emitor, kruševačkom nedeljniku Grad, časopisu za književnost Naš trag i zbirkama Ugriz strasti i Gradske priče. .................................................. |
|
Ijan Mekdonald
Ijan Mekdonald (1960 - ) je britanski romanopisac koji živi u Belfastu. Najčešće se bavi temom nanotehnologije u kiberpank okruženju, kao i uticajem brzih društvenih i tehnoloških promena u zemljama Trećeg sveta. Mekdonald je rođen 1960. u Mančesteru, ali se preselio u Belfast kad mu je bilo pet godina i od tada živi tamo. Stoga je preživeo burna vremena (1968-99) i njegov senzibilitet permanento je oblikovan poimanjem Severne Irske kao postkolonijalnog društva (te tako, po njegovom gledištu, de fakto zemlje Trećeg sveta) koje je niklo na ostacima stare kulture. zavoleo je naučnu fantastiku gledajući TV kao dete, počeo je da piše sa devet godina, prvu priču je prodao lokalnom časopisu iz Belfasta kada mu je bilo dvadeset dve, a 1987. je počeo profesionalno da se bavi pisanjem. Takođe je radio kao TV konsultant u Severnoj Irskoj i pisao scenarije. Kao što pokazuju njegove mnogobrojne nominacije i nagrade, Mekdonald je izgradio značajnu karijeru i zaslužio divljenje čitalaca širom sveta, kako u razvijenim državama, tako i u onima koje su tek u razvoju i čije se kulture često pojavljuju u njegovim delima. Njegova „Saga o Čagi” iz devedesetih godina dvadesetog veka naročito je zapažena zbog njegove analize krizne situacije sa SIDOM u Africi, a njegova najnovija dela, Reka bogova (2004), smeštena u Indiju na sredini dvadesetprvog veka, i Brazil (2007), koji povezuje osamnaesti i dvadesetprvi vek u Južnoj Americi, dodatno su ukazala na Mekdonaldovo sagledavanje naučne fantastike kao diskursa bliskog kolonijalizmu.
NOMINACIJE I NAGRADE:
• Nominacija za nagradu Nebula u kategoriji najbolje novelete (1989): Nedovršeni portret Kralja Bola od Van Goga (Unfinished Portrait of the King of Pain by Van Gogh) • Nominacija za nagradu Arthur C. Clarke u kategoriji najboljeg romana (1990): Bespuće (Desolation Road) • Nagrada Philip K. Dick u kategoriji najbolje zbirke prila (1991): Kralj jutra, Kraljica dana (King of Morning, Queen of Day) • Nominacija za nagradu Arthur C. Clarke u kategoriji najboljeg romana (1993): Slomljena zemlja (The Broken Land) • Nominacija za nagradu World Fantasy u kategoriji najbolje pripovetke (1994): Neka čudna želja (Some Strange Desire) • Nominacija za nagradu Philip K. Dick u kategoriji najboljeg romana (1994): Kamen, papir, makaze (Scissors Cut Paper Wrap Stone) • Nominacija za nagradu John W. Campbell Memorial u kategoriji najboljeg romana (1996): Obala evolucije (Evolution’s Shore) • Nagrada British Science Fiction Association u kategoriji najboljeg romana (2004): Reka bogova (River of Gods) • Nominacija za nagradu Arthur C. Clarke u kategoriji najboljeg romana (2005): Reka bogova (River of Gods) • Nominacija za nagradu British Fantasy Society u kategoriji najboljeg romana (2005): Reka bogova (River of Gods) • Nagrada Hugo u kategoriji najbolje novelete (2007): Žena duha iz boce (The Djinn’s Wife) • Nominacija za nagradu Hugo u kategoriji najboljeg romana (2008): Brazil (Brasyl) • Nagrada British Science Fiction Association u kategoriji najboljeg romana (2007): Brazil (Brasyl) • Nominacija za Warwick nagradu za pisanje (2008/9): Brazil (Brasyl) .................................................. |
|